Ostrvo | ||
Πάρτι, αγάπη και φιλιά, καλντερίμια κι αγκαλιά το νησί έχει μεθύσει κι ο έρωτας χορό έχει στήσει Και στην άκρη της γιορτής, λυπημένος θεατής Να κοιτώ και να υποφέρω, που να βρίσκεσαι δεν ξέρω Το κύμα στο λιμάνι σκάει και το νησί δε με χωράει μακριά σου αυτό το καλοκαίρι, χαμένο μοιάζει από χέρι Ψάχνω ένα πλοίο να τη κάνω, κοντά σου να ρθω κι όταν φθάνω, μ’ όλη μου τη φωνή που θα `χω, να πω για `σένα πως υπάρχω Ανανανανανανανανα... Ήλιος, θάλασσα και φως, κέφια έχει ο Θεός μα εγώ έχω χειμώνα κι η ψυχή μου μαύρο χρώμα Τέτοια νύχτα μαγική, στήνει ο κόσμος μια γιορτή μα εγώ δε συμμετέχω, τι δε θα `δινα να σ’ έχω | Veče, ljubav i poljupci, zagrljaji na kaldrmi ostrvo je opijeno, ljubav je organizovala ples a u poslednjim redovima kao žalosni posmatrač gledam i patim što ne znam gde si Talasi se pojavljuju u luci i ostrvo mi postaje malo ovo leto bez tebe biće kao bez duše tražim brod, da odem tebi, a kad stignem iz sveg glasa viknuću ti da zbog tebe postojim Ananana.... Sunce, more i svetlo, Bog je raspoložen ali u meni je zima i duša mi je crna u ovoj čarobnoj noći ceo svet slavi ali ja ne učestvujem, šta bih dala da imam tebe | |
neraidaBGD, Ivana © 25.12.2012 |
Εκτύπωση από: http://www.stixoi.info