Duva jako (Ploutarxos) | ||
Πάλι νομίζω ότι άναψες το φως πάλι νομίζω ότι χτύπησε η πόρτα πάλι να σκέφτομαι εσένανε αρχίζω έφυγες πια ή μήοως έτσι το νομίζω Πάλι νομίζω ότι ζήλεψες ξανά πάλι νομίζω πως θυμώνεις δίχως λόγο πάλι από λάθος μου τις μέρες μου μαυρίζω έφυγες πια ή μήπως έτσι το νομίζω Φυσάει πολύ απ’ το σπασμένο μου το τζάμι φυσάει πολύ και μπαίνει κρύος ο βοριάς και η ζωή πολύ μικρή τι να σου κάνει που είναι σαν την πρόκα στην παλάμη της καρδιάς Φυσάει πολύ απ’ το σπασμένο μου το τζάμι φυσάει πολύ και μπαίνει κρύος ο βοριάς κι η μοναξιά με πνίγει πάει να με τρελάνει ματώνει σαν την πρόκα την παλάμη της καρδιάς Πάλι νομίζω ότι σ’ έχω αγκαλιά πάλι νομίζω πως στα χείλη σε φιλάω θέλω απόψε να σκεφτώ πως σε κερδίζω έφυγες πια ή μήπως έτσι το νομίζω | Opet mi se učinilo da si svetlo upalila opet mi se čini da neko kuca na vrata Opet počinjem da razmišljam o tebi otišla si konačno, ili mi se samo tako čini Opet mi se čini da si ljubomorna opet mi se čini da se ljutiš bez razloga Opet svojom greškom u crno dane bojim otišla si konačno, ili mi se samo tako čini Duva jako kroz moj prozor slomljeni Duva jako, i hladni severac ulazi A život je tako mali, nije ti dovoljan Kad je kao klin na dlanu srca Duva jako, kroz moj prozor slomljeni Duva jako, i hladni severac ulazi I samoća me guši, izluđuje me Kao klin na dlanu srca, stvara rane Opet mi se čini da te u naručju držim opet mi se čini da usne tvoje ljubim Želim večeras da pomislim da te osvajam otišla si konačno, ili mi se samo tako čini... | |
neraidaBGD, Ivana © 07.09.2007 |
Εκτύπωση από: http://www.stixoi.info